Opis biljke: Čuvarkuća je trajna biljka s debelom lisnom rozetom. Iz sredine se razvija cvjetna, liskama pokrivena stabljika visine od 10 do 30 cm. U lažnom šticu poredani su cvjetići zvjezdastog oblika, svijetlocrvene boje, a kod nekih podvrsta, crveno-ljubičaste ili žute boje. Listovi su rozetasti u redu pri vrhu crveni, sočni, debeli i mesnati. Raste na stijenama, na krovovima kuća. Sva narodna imena ove biljke vezana su za život i zdravlje: uzludobar, ozluživ, podsiluživ, vazdaživ. Isto značenje imaju i latinski nazivi sempervivum i grcki aeixwn. Čuvarkuća čuva kuću od groma, veštica i bolesti. Kao lijek koristi se svjež list i iz njega iscijeđen sok. Dobro ga je ponekad pojesti zdravlja radi. Narodna poslovica kaže da je čuvarkuća bolja na kući nego dva psa pred kućom. čuvarkuća sadrži jabučnu i mravlju kiselinu, soli, vosak, sluz, šećer, gumu i mineralne sastojke.
Stanište: raste po krovovima, stijenama, zidovima. Biljke su veoma skromne i nemaju gotovo nikakvih zahtjeva.
Ljekoviti dio biljke: za lijek se skupljaju listovi, ljeti, za vrijeme cvatnje. Kemijski sastav biljke čine tanin, sluz, smola, kalcijev malat, masno ulje, mravlja i jabučna kiselina. Upotrebljava se sok iscijeđen iz debelog svježeg lista.
Ljekovito djelovanje: svježe isceđeni sok iz listova čuvarkuće koristi se u liječenju nervne rastrojenosti, padavice, nemirnih snova i straha u male djece. Sveže zdrobljeni listovi ili čisti sok koriste se kao sredstvo koje hladi i steže, zatim, protiv čireva, rana, opekotina, za bolna mjesta nastala gihtom te za liječenje »kurjih očiju« i uklanjanje sunčevih pjega. Svježi sok koristi se u liječenju nagluhosti, osobito one koja je izazvana skrućenim žutim sekretom (jer ga sok čuvarkuće rastvara). Čireva želudca, herpesa, hemoroida i glista. Sok se upotrebljava protiv opekotina. U novije vrijeme upotrebljava se sok od veze biljke protiv upale zuba i upala grla.
Čuvarkuća
Opis biljke: Čuvarkuća je trajna biljka s debelom lisnom rozetom. Iz sredine se razvija cvjetna, liskama pokrivena stabljika visine od 10 do 30 cm. U lažnom šticu poredani su cvjetići zvjezdastog oblika, svijetlocrvene boje, a kod nekih podvrsta, crveno-ljubičaste ili žute boje. Listovi su rozetasti u redu pri vrhu crveni, sočni, debeli i mesnati. Raste na stijenama, na krovovima kuća. Sva narodna imena ove biljke vezana su za život i zdravlje: uzludobar, ozluživ, podsiluživ, vazdaživ. Isto značenje imaju i latinski nazivi sempervivum i grcki aeixwn. Čuvarkuća čuva kuću od groma, veštica i bolesti. Kao lijek koristi se svjež list i iz njega iscijeđen sok. Dobro ga je ponekad pojesti zdravlja radi. Narodna poslovica kaže da je čuvarkuća bolja na kući nego dva psa pred kućom. čuvarkuća sadrži jabučnu i mravlju kiselinu, soli, vosak, sluz, šećer, gumu i mineralne sastojke.
Stanište: raste po krovovima, stijenama, zidovima. Biljke su veoma skromne i nemaju gotovo nikakvih zahtjeva.
Ljekoviti dio biljke: za lijek se skupljaju listovi, ljeti, za vrijeme cvatnje. Kemijski sastav biljke čine tanin, sluz, smola, kalcijev malat, masno ulje, mravlja i jabučna kiselina. Upotrebljava se sok iscijeđen iz debelog svježeg lista.
Ljekovito djelovanje: svježe isceđeni sok iz listova čuvarkuće koristi se u liječenju nervne rastrojenosti, padavice, nemirnih snova i straha u male djece. Sveže zdrobljeni listovi ili čisti sok koriste se kao sredstvo koje hladi i steže, zatim, protiv čireva, rana, opekotina, za bolna mjesta nastala gihtom te za liječenje »kurjih očiju« i uklanjanje sunčevih pjega. Svježi sok koristi se u liječenju nagluhosti, osobito one koja je izazvana skrućenim žutim sekretom (jer ga sok čuvarkuće rastvara). Čireva želudca, herpesa, hemoroida i glista. Sok se upotrebljava protiv opekotina. U novije vrijeme upotrebljava se sok od veze biljke protiv upale zuba i upala grla.